Upotreba mentalnih mapa u učenju
Iako je u svojoj naravi vrlo kompleksna, temeljna struktura ljudskoga mozga sastoji se od 2 cjeline – lijeve i desne hemisfere – od kojih je svaka zadužena za vlastiti niz mentalnih funkcija i aktivnosti. Lijeva hemisfera zadužena je za analitičko promišljanje, logičko razmišljanje, linearnost, poimanje riječi, brojeva, nizova i slično. Desna hemisfera bavi se pretežito imaginacijom, kreativnošću, bojama, ritmom, sanjarenjem te poimanjem prostora i dimenzija. Kao takva sadrži funkcionalnu cjelovitost, poznatiju kao geštalt (njem. lik, oblik), koja omogućuje sagledavanje, integraciju i rekonstrukciju mentalnih funkcija. Obje hemisfere imaju jednako važnu ulogu u procesu razmišljanja i prosudbe te je njihova sinteza neophodna za uspješno rasuđivanje i učenje.
Za razliku od umnih mapa, klasični načini učenja pukim čitanjem ili prepisivanjem bilježaka vrlo često imaju negativne posljedice na ljudski mozak jer se suprotstavljaju prirodnoj suradnji kreativne i analitičke hemisfere. Izbacujući kreativni segment, osoba češće gubi koncentraciju radi suhoparnog reproduciranja bilježaka, što najčešće rezultira gubitkom volje za učenje, frustracijom, dosadom, gubitkom samopouzdanja i sumnjom u vlastite mentalne sposobnosti.
Kod procesa učenja i memoriranja podataka, najuspješnijom metodom pokazale su se takozvane mentalne ili umne mape. Umne su mape u okviru učenja i razmišljanja po prvi puta službeno spomenute 1974. godine, kada je objavljena knjiga Tonyja Buzana, Korisite obje hemisfere mozga. Buzan je svoju karijeru uvelike posvetio istraživanju funkcije ljudskog mozga te primjene pomagala u učenju, kao što su umne mape. Proces mapiranja uma, prema Buzanu, pokazao se gotovo kao najbolji način učenja i memoriranja podataka jer omogućuje brzo i efikasno vođenje bilježaka koje se zatim reorganiziraju u manje međusobno povezane jedinice koje olakšavaju shvaćanje ključnih podataka i potiču samostalno povezivanje istih. Crtanje, odnosno kreiranje, umnih mapa uvelike pospješuje razvoj mentalnih sposobnosti i moždanih struktura. Radi se, naime, o aktivnom kombiniranju lijeve i desne hemisfere mozga koje uključuje organizaciju vlastitih ideja te organizaciju tuđih ideja uz hvatanje i vođenje bilježaka, kreativno razmišljanje te korištenje boja i oblika u kreiranju zasebnih jedinica od kojih će čovjek, odnosno mozak, samostalno tvoriti povezanu cjelinu. Vještinu tzv. mapiranja uma koristili su i veliki umovi poput Picassa, Da Vincija, Einsteina i Darwina, koristeći u svojim bilješkama kompletan spektar mentalnih sposobnosti, pokazujući, riječima Buzana, „inherentnu mentalnu moć“.
Struktura umne mape djelomično čak podsjeća na moždane ćelije (neurone) koje su zadužene za obradu i prijenos mikropodataka, a razgranate su baš poput stavaka na mapi, što u čovjekovoj podsvijesti može stvoriti dojam brzog i efikasnog prijenosa podataka te tako potaknuti još brže i bolje memoriranje podataka. Ključno je da svatko pronađe način vođenja bilježaka i organizacije podataka koji mu najviše odgovara kako bi učenje bilo što uspješnije, a rezultati pozitivni.
Za program Pobjedničko učenje: učiteljica Lara Trošt