Kako otkriti svoj stil učenja?
Jedna stara poslovica kaže: „Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba“. Tako su barem mislili odrasli, odnosno roditelji učenika jer su smatrali kako je jednostavno i bezbrižno biti školarac. Puno toga se promijenilo od formiranja poslovice do danas. Suvremeno obrazovanje donosi mnogo stresa, brige i napetosti. Djeca su preopterećena količinom školskog gradiva, svi žele biti izvrsni i imati odlične ocjene. Neprestano se pojavljuju noviteti u izvođenju nastave, kako sadržajno tako i tehnološki. S druge strane veliki broj djece, čemu svjedoče učitelji već u razrednoj nastavi, sve se teže koncentrira, gubi motivaciju, gubi interes za pojedine predmete, pa na kraju i za školu. Jedan od velikih razloga za to jest što suvremena škola još nije naučila djecu najvažnije, a to je kako se uči.
Poznato je već odavno u pedagogiji da postoje različiti stilovi učenja, a razlike u stilovima učenja rijetko se kad uzimaju u obzir u suvremenoj nastavi pa djeca još uvijek mirno sjede i slušaju svoje nastavnike. I upravo su učitelji ti koji trebaju to početi uvažavati. Djeca bi lako mogla uočiti što im više odgovara ako im se češće ponudi i vizualni i auditivni način, dok recimo kinestetičko učenje nema čak ni na tjelesnom (ta fizička aktivnost često je strogo maknuta od intelektualnog i služi kao relaksacija od intelektualnog, a davno su istraživanja pokazala da kad se pokret poveže s nekim znanjem lakše se usvaja). Ovdje od velike pomoći mogu biti učitelji koji će prepoznati koji stil učenja ogovara pojedinom djetetu, ali i roditelji.
Postoje tri osnovna stila učenja, a to su: auditivni, vizualni i kinestetički.
Auditivni stil učenja podrazumijeva da dijete kroz osjet sluha najbolje prima, obrađuje i pamti informacije, to su najčešće djeca koja imaju dobar osjećaj za glazbu, ritam ili učenje stranih jezika. Ako primijetite da dijete s pozornošću sluša što mu se govori, vrlo je vjerojatno da je auditivni tip. Kod učenja poželjno je govoriti na glas, raditi u paru ili u skupini. Vole slušati, uče kroz ritam, pjesmu pa čak i kroz rimu. Jako je dobro da dijete s nekim razgovara o temi koju uči, s nekim od ukućana ili prijatelja.
Vizualni tipovi se oslanjaju na osjet vida kao najbolji način pamćenja i obrađivanja informacija. Već odmalena roditelji će možda primijetiti kako njihovo dijete privlače raznobojni predmeti. Djeca koja uče vizualno vole koristiti boje, prelaze markerom preko teksta, crtaju i prave svoje bilješke ili skice. Trebaju imati što više tišine dok rade, po mogućnosti raditi individualno, radije nego u paru ili skupini. Također im pomoć u učenju može biti prezentacija, plakat i najbolje od svih rješenja, umna mapa koja će sve te misli vizualno spojiti u jednu smislenu cjelinu.
Kinestetički stil podrazumijeva učenje kroz osjet dodira, dakle dijete mora rukama nešto izraditi, voli se kretati dok uči, radije nego da sjedi, mora praviti kratke pauze tijekom učenja. Karakteristično je za ovu djecu da imaju najviše problema u školi i teško sjede mirno za vrijeme nastave. Tijekom učenja treba ih poticati da neku lekciju odglume, otplešu, svakako naći neki drugi položaj za učenje radije nego za stolom. Dozvoliti da tijekom učenja sami nešto skiciraju, izrežu, izvedu pokus i sl.
Roditelji ponekad misle kako je način na koji su i sami učili primjeren i za njihovo dijete, ali to ne mora biti tako. Ukoliko roditelji, učitelji i učenici međusobno počnu uvažavati različite stilove učenja, djeci će njihove školske obveze postati lakše, a samim time postizat će i bolje rezultate. Time svakako dobiva na samopouzdanju pa samim tim i motivacija za učenjem postaje veća, jer kada nam nešto ide dobro s veseljem to i radimo. Svako dijete može postati pobjednik u učenju!
Za program Pobjedničko učenje: učiteljica Ljubica Stantić